Jesu li osobe samo tijela ?

9f64d979f8aa26ac985e9987e78a6f8a_400x400

Postoji mogućnost da se  osobni identitet čuva kroz godine psihološkim kontinuitetom. Gledano s religiozne strane i strane uskrsnuća, takozvanog “afterlifea”, postoji mogućnost da Bog spasi vaš identitet kreirajući novo tijelo i jednostavno utisne naš blueprint u to tijelo. Ali ta teorija ima neke probleme. Recimo, jedan čisto numerički ili kvantitativan problem, gdje je moguće da vi i vaš identitet bude u više osoba. Ko je gledao Star Trekove, sjetiti će se epizode sa nesrećom kapetana Rykera, gdje je njegovo tijelo bilo prepolovljeno, podijeljeno na dva dijela. Nedostajući dijelovi su zamjenjeni sa ekstra materijom, tako da smo dobili dvije psihološki iste kopije njega. Pošto znamo da nije moguće ni za Rykera ni za nikog drugoga biti na dva mjesta odjednom, postaje jasno da psihološki kontinuitet ne može sačuvati identitet. Da je Rykerovo kompletno tijelo prebačeno u brod ili da uopće nije bilo nesreće, to bi značilo da je Ryker preživio. Znači, da je njegovo kompletno tijelo pretvoreno u enrgiju,a potom iz energije natrag u materiju (teleportacija iz tog serijala)  uz istu konfiguraciju-može se reći da je Ryker preživio. Osoba na kraju tog procesa bila bi on. Ako ne vjerujemo da transport materije na taj način uspjeva sačuvati kontinuitet osobnosti, identiteta onda zapravo ne vjerujemo da je teleportacijski transporter ustvari transporter. To bi onda bila samoubistvena kopirna mašina. Ubije vas na jednom mjestu i stvori repliku vas na drugom. Ali, bez obzira mislili tako ili ne, moramo primjetiti da bi još uvijek imali isto tijelo. Većina vjerujem da ipak misli da transport materije čuva identitet. Ako bi to bilo istina, onda bi moglo biti da očuvanje tijela znači očuvanje našeg identiteta. Drugim riječima , besmrtnost bi jedina savršeno čuvala vaš identitet. Samim time, to navodi na misao da vi sada i vi kad ste imali 8 godina, posjedujući isto tijelo, ste ista, odnosno jedna osoba. To bi značilo da je preživljavanje ili uskrnusće nakon apokalipse ili bilo čega sličnoga jest moguće jedino ako bi osoba imal ono isto tijelo koje je imala. Rani kršćani i Židovi su imali upravo ovakvo gledište na značenje identiteta odnosno osobnosti i zato je tjelesno uskrsnuće igralo tako veliku ulogu u njihovim religijama i vizijama zagrobnog života. Preživljavanje , odnosno zagrobni život nije moguć samo odlaskom nečije duše u nebo, jer je identitet osobe direktno vezan uz tijelo osobe. Dakle, zagrobni život je moguć samo fizičkim uskrsnućem. Zato je i Isusovo uskrsnuće toliko važno u ranoj kršćanskoj teologiji.Ako čitamo svetog Pavla uočavamo upravo to, važnost uskrsnuća. Njegovo argumentiranje ide otprilike ovako ” da Isus nije uskrsnut to bi značilo da nema uskrsnuća poslije smrti, ako nema uskrsnuća poslije smrti nema zagrobnog života, ako nema zagrobnog života-u čemu je onda štos ? Koja je svrha ? Čitavo propovjedanje je uzalud i kršćanstvo je besmisleno. ” Ako se mrtvi ne uskrise, onda jedimo i pijmo, jer sutra nas više nema”.Iako, misao da zagrobni život može biti postignut uskrisavanjem mrtvih se suočava sa nekim ozbiljim pitanjima. Većina mrtvih tijela se raspadnu. Dekonfiguriraju se i pretvore u prah. S te strane zagrobni život je moguć samo onima koji su umrli relativno nedavno. Ili za one koji se poput egipatskih faraona mumificiraju. Ali šta ako Bog može uskrsnuti neko tijelo čak i kad se raspadne i ne postoji više ? Kad bi pokupio sve izvorne atome koji su polagano napustili vaše tijelo i rekonfigurirao ih na upravo onaj način na koji su bili posloženi nekad kad ste bili živi,poštujući naravno neke promjene nastale mogućim nesretnim osakaćivanjem tijekom nečijeg života, gubitka kojeg uda i slično… onda bi zagrobni život ponovo bio moguć za sve. Ali, postoji par problema i sa ovakvim konceptom. Prvo, kad se vaš tijelo raspadne, atomi ne ostanu tu gdje ste pokopani, ležući jedni kraj drugih…oni bivaju vraćeni u ekosistem. Ako recimo u blizini ima neko stablo jabuke, i njezini korijeni sežu duboko u tlo i nahrane se nutritivnim vrijednostima vašeg tijela, odnosno vašim atomima i poslije neko naleti i pojede te jabuke, atomi koji su nekad konstituirali vaše tijelo su sad konstitutivni dio te osobe. Uzmimo u obzir da je neko pojeo sve jabuke s tog drveta. Znači , njegovo tijelo sad sadrži sve atome koji su nekad sačinjavali vaše tijelo. I onda taj umre. Šta se tada događa ? Ko dobiva te atome kad dođe dan uskrsnuća? Ako je uskrsnuta osoba samo ona osoba koja ima iste one atome koje je imala kad je umrla, a sad neko drugi ima sve vaše atome-onda Bog logički gledano može uskrsnuti samo jednog od vas. Logički je nemoguće uskrisit oboje. Postoji ograničena količina materije na planetu zemlja. I ona konstantno prolazi kroz ciklus života i smrti. Striktno govoreći, svi atomi koje vaša tijela posjeduju sada su gotovo sigurno atomi koji su nekada pripadali nekim davno umrlim ljudima. Svi dijelimo toliko atoma zajedno, da kad dođe vrijeme uskrsnuća, biti će poptuno nemoguće da svi budu uskrsnuti. Mislim, ne želim zvučati sad kao negativac, ali stvari tako stoje. To je kao kod seta Lego kocaka…kao da želite napraviti svih 5 stvari ili koliko nudi već pojedini set odjednom. Ne možete u isto vrijeme napraviti policijski auto i policijski gliser, jer oboje trebaju vjetrobran.Čak i kad bi Bog nekim čudom uspio učiniti da svatko dobije originalne atome, još uvijek nije sigurno da je osoba rekonstruirana i uskrsnuta ona ista osoba. Pretpostavimo, da neko načini kuću od lego kocaka i ostavi ju u sobi i ode napolje nešto obaviti. Neko od ukućana slučajno ju sruši i kuća se razbije, odnosno kocke se razlete po sobi. Ta ista osoba znajući da ćete biti ljuti, sagradi nanovo kuću, lego po lego, na potpuno isti način na koji ste ju vi napravili, svaki dijelić na upravo isto mjesto na koje ste ga vi postavili.Čovjek se vraća sa kolegom i pokazuje kolegi kuću koju je napravio. Je li to ona ista kuća ? Isti materijal je tu, ista je konfiguracija, čak i isto mjesto gdje je stajala. Sve je isto, ali da li možemo reći da je to ona kuća koju je ON tada napravio ?

2 misli o “Jesu li osobe samo tijela ?

  1. Eto, brate Caninho, na znanstveni način secirao si ideju Uskrsnuća i dokazao da se Vječni život Osobe ne može vezati uz Materiju… Jedino, što si, po meni, odao malo i suviše poštovanja za fenomen Osobe kao takve… Mnogi drže Osobu samo Sjećanjem, da nemamo sposobnost Sjećanja nikada ne bismo bili u stanju formirati nekakav Identitet… S druge strane, a što se čini iznimno zanimljivim za cijelu raspravu, ako netko može imati Identitet i trajati, pa slobodno možemo reći, vječno – to su upravo atomi materije… Naime, na raspad uobičajenog atoma (ne Urana!), recimo vodika, mislim da sam to negdje čitao, možemo čekati cijelu vječnost, možda dvadesetak milijardi godina, a što je daleko više od vremena trenutne starosti svemira…
    Ali dakako, u svome tekstu ti ne ideš tako daleko, problematiziraš ljudske predrasude u svezi identiteta i Vječnog života i jednu si takvu predrasudu, što reći, na elegantan način raskrinkao… 🙂
    Ali, promisli sad o organizaciji… ako ne možemo osloniti ljudski identitet na materiju, možemo li ga utemljiti na “razini organizacije”… Znači, da imamo projekt ljudske osobe koja se u određnoj organizaciji atoma pojavljuje kao takva. Ako jedan atom iziđe iz strukture, drugi upražnjava njegovo mjesto (što je biologija već i dokazala), ali ono što je bitno za cijelu priču – zamjenski atom nastavlja obavljati funkciju svog prethodnika… Prema ovakvom scenariju, u jednom ekstremnom slučaju, može se zaista dogoditi da se na dva mjesta, naravno čistom slučajnošću, projektiraju dva ista čovjeka… jer imaju istu “organizaciju strukture atoma”… Što kažeš na ovo…? 🙂

    Liked by 1 person

    • Da, da nemamo sjećanja ne bi bio moguć identitet i nebi bilo osoba, ali ga ipak imamo. Atomi mogu trajati cijelu vječnost, kako kažeš, no stalno fluktuiraju i tvore druge entitete, tako da nam to nije od pomoći što se tiče pitanja identiteta…a uskrsnuće mi je glavno pitanje ovdje..kako dobro kažeš, malo sam to iskarikaturirao, pa ipak si ne utvaram da sam neki autoritet po tom pitanju. Čisto da se malo zabavimo. A ovo o projekciji dva ista čovjeka zato jer atomi stalno putuju od jednog do rugog i dijelimo ih non stop…pa ne baš-upravo suprotno mislim….sve upućuje, odnosno iskustvo nas upućuje da ne postoji nigdje dva ista čvjeka,mislim karakterno odnsono identitetski…zanči prije bi bilo da oni atomi koji upražnjavaju mjesto onih koji nas napuste se jednostavno uklope u kalup…kalup osbe ili identiteta osobe u koju su ušli…i zaboravljaju gdje su bili i kog su tvorili prije…a ako je tako, onda nam opet pitanje identiteta i pogotovo kontinuiteta osobnosti ostaje misterija…opet nam bježi odgovor. Da, u pitanju su sjećanja …ali ta sjećanja ima ta određena osoba…nijedna druga…znači opet ostaje pitanje što je to i zašto je osoba osoba kroz dugi period vremena…ali neću previše mistificart osobu, kako si me i upozorio ljubazno. To je opet neko drugo pitanje..za mnoge osoba je izmišljena stvar , od strane birokracije, aparata, države jel tako…

      Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s