O sintetičkom sexu i “be yourself” mantrama

” Problem koji ja vidim u onlajn dejtingu je da on uvijek automatski uključuje taj aspekt tkzv. self-commodification ( pretvaranja sebe u robu ) i manipulacije sobom. Kada želite nekog upoznati na taj način, morate sebe predstaviti na određeni način, koji je ipak u razlazu s realnošću,stavljajući si i kreirajući si određene kvalitete. Stvarate, zapravo sliku sebe. Fokusirate se na vašu ideju kako bi drugi ljudi trebali doživljavati vas. Ali, to nije način na koji ljubav funkcionira. čak ni na najjednostavnijoj razini. Nikad se ne možete zaljubiti u perfektnu osobu. Mora biti neki sitni, uznemirujući element i upravo i isključivo primjećujući taj element, on vam omogućava da kažete: usprkos tom nedostatku ja volim nju/njega.
Prije određenog broja godina, možda se neko i sjeća, u Europi su velike zvijezde u modelskoj industriji bile Claudia Schiffer i Cindy Crawford. U Francuskoj su tada imali anketu među muškom populacijom: S kime bi radije bili od njih dvije ? Cindy Crawford je pobjedila. Znate zašto ? Zbog madeža na licu. Claudia Schiffer je bila preperfektna. Mora postojati neki sićušni element imperfekcije. Isto tako, jednom davno prilikom boravka u Južnoj Americi, razgovarao sam sa vrlo atraktivnom ženom u kasnim tridesetima, koja mi je rekla kako joj je njen tadašnji ljubavnik, kada ju je prvi put vidio golu, rekao da kad bi izgubila samo 3 ili 4 kilograma, njeno tijelo bilo pefektno. Rekao sam joj – Nipošto nemojte izgubiti ta 3-4 kilograma ! Kada bi doista efektivno izgubila te kilograme,upravo ne bi bila perfektna. Bila bi samo obična. Iluzija perfekcije je stvorena upravo tom ekscesivnošću. Malo ima viška, i daje vam prostor za razmišljanje o tom kako bi perfektna bila da malo smršavi, ali ako oduzmete taj višak, ne dobivate perfekciju. U psihoanalitičkoj teoriji to se naziva -objektivni uzrok želje. Ne objekt želje, jer objekt je željena žena ili muškarac ili šta god treće, već uzrok želje, koji je uvijek povezan s imperfekcijom. I to je ponajveći problem onlajn dejtinga, kako u to uključiti elemente kontingencije. Ne nalazim problem u tome, što mi nismo spontani u onlajn upoznavanju. Mi nikad nismo spontani. Ako postoji ikakva lekcija iz Big Brothera i ostalih rialiti programa je ta da čak i kad smo mi samo mi, u svom privatnom životu, mi zapravo to uvijek glumimo. Glumimo sebe. I to nije loša stvar. Nisam za one glumačko-metodološke fraze: izrazi sebe -budi ono što jesi….Ja mislim da su većina ljudi privatno monstrumi. Ja bi volio živjeti u društvu gdje je dozvoljeno da radiš što hoćeš, samo nemoj izražavati samog sebe previše ! Volim ljude koji znaju kontrolirati sami sebe. Vjerujem u pristojnost i manire. Taj aspekt samokontrole, igranja samog sebe ili stvaranja projekcije samog sebe u društvu, me nimalo ne smeta ako pričamo o onlajn dejtingu.

Zamislite, recimo da ja i vi pričamo. Razgovaramo u jednom kulturnom i pristojnom tonu i odjednom se ja iz nekog razloga naljutim na vas, razbjesnim se i eksplodiram. Počnem psovati, koristeći svakojake ružne riječi bla,bla,bla…Neko će sad reći ovako – u normalnom razgovoru ja sam se kontrolirao i onda zbog tijeka razgovora, kad se više nisam mogao kontrolirati, ja sam pukao. Ja kažem ne. Upravo taj moment eksplozije bijesa je utrenirana metoda i struktura ponašanja i ona je umjetna. Primjetio sam, kad se s prijateljima nakon nekog vremena sastanem da bi malo popričali i zabavljali se,moramo najprije proći kroz određeni ritual. Ritual ponižavanja spominjući najgroznije psovke i uvrede, rekao bih ono standardno balkanski – spominjanje mame, ovake i onake i u seksualnom kontekstu. I nakon desetak minuta pričanja takvih prljavština, kažemo si – okej, odali smo počast ružnoći, riješili smo se je i sad  napokon možemo biti što jesmo i razgovarati u finom i pristojnom tonu. To vam dođe kao da imate određenu superego prljavu dužnost ružnog govora koju morate odraditi. Zato sam oduvijek imao duboku simpatiju prema sadomazohističkoj seksualnosti. Sretao sam mnoge sadomazohističke lezbijke i mogu vam reći da nikad nisam sreo finije i kulturnije djevojke ili žene. Kao da su istresle iz sebe svu prljavštinu i odurnost kroz te aktivnosti i kad su na taj način platile počast svom superegu, mogle su si priuštiti sasvim pristojnu i ugodnu konverzaciju.

Gdje smo mi danas sa seksualnošću ? Neko me je negdje pitao da li je romantika još živa danas. Rekao sam – ajmo zamisliti idealnu seksualnu situaciju. Recimo, susretnem neku ženu, privučemo jedno drugo, kažemo si one uobičajene stvari – moj stan ili tvoj stan..I zamisli sad – ona dolazi donoseći svoj plastični penis ili električni dildo, a ja izvadim svoju seks igračku, umjetnu vaginu koju sam kupio u seks šopu. Najnovija stvar na polju seks pomagala, možeš podešavati koliko stišće i koliko brzo se pokreće, da ne ulazimo sad u nepotrebne prljave detalje. Dakle, moja ideja savršenog spoja je sljedeća: sjednemo lagano jedno do drugog, ona stavi svoj dildo u moju umjetnu vaginu, spojimo ih u struju i mašine obavljaju to za nas. Zuje u pozadini, a nas dvoje smo slobodni činiti što nam je volja ! Pijemo čaj, imamo lijep razgovor o filmovima i slično. Platili smo počast našem superegu i sad postoji šansa i za istinsku romansu. Razgovaram s tom ženom jer mi se stvarno sviđa i dok joj sipam čaj naše se ruke slučajno dodirnu, nastavljamo se dodirivati, možda završimo i u krevetu…Ali to više nije onaj uobičajeni opresivni seks, gdje se brineš o performansi. To je sređeno preko glupih mašina. To bi bio idealan seks za mene danas ”

Slavoj Žižek u razgovoru za “Big Think”