Jesu li osobe samo tijela ?

9f64d979f8aa26ac985e9987e78a6f8a_400x400

Postoji mogućnost da se  osobni identitet čuva kroz godine psihološkim kontinuitetom. Gledano s religiozne strane i strane uskrsnuća, takozvanog “afterlifea”, postoji mogućnost da Bog spasi vaš identitet kreirajući novo tijelo i jednostavno utisne naš blueprint u to tijelo. Ali ta teorija ima neke probleme. Recimo, jedan čisto numerički ili kvantitativan problem, gdje je moguće da vi i vaš identitet bude u više osoba. Ko je gledao Star Trekove, sjetiti će se epizode sa nesrećom kapetana Rykera, gdje je njegovo tijelo bilo prepolovljeno, podijeljeno na dva dijela. Nedostajući dijelovi su zamjenjeni sa ekstra materijom, tako da smo dobili dvije psihološki iste kopije njega. Pošto znamo da nije moguće ni za Rykera ni za nikog drugoga biti na dva mjesta odjednom, postaje jasno da psihološki kontinuitet ne može sačuvati identitet. Da je Rykerovo kompletno tijelo prebačeno u brod ili da uopće nije bilo nesreće, to bi značilo da je Ryker preživio. Znači, da je njegovo kompletno tijelo pretvoreno u enrgiju,a potom iz energije natrag u materiju (teleportacija iz tog serijala)  uz istu konfiguraciju-može se reći da je Ryker preživio. Osoba na kraju tog procesa bila bi on. Ako ne vjerujemo da transport materije na taj način uspjeva sačuvati kontinuitet osobnosti, identiteta onda zapravo ne vjerujemo da je teleportacijski transporter ustvari transporter. To bi onda bila samoubistvena kopirna mašina. Ubije vas na jednom mjestu i stvori repliku vas na drugom. Ali, bez obzira mislili tako ili ne, moramo primjetiti da bi još uvijek imali isto tijelo. Većina vjerujem da ipak misli da transport materije čuva identitet. Ako bi to bilo istina, onda bi moglo biti da očuvanje tijela znači očuvanje našeg identiteta. Drugim riječima , besmrtnost bi jedina savršeno čuvala vaš identitet. Samim time, to navodi na misao da vi sada i vi kad ste imali 8 godina, posjedujući isto tijelo, ste ista, odnosno jedna osoba. To bi značilo da je preživljavanje ili uskrnusće nakon apokalipse ili bilo čega sličnoga jest moguće jedino ako bi osoba imal ono isto tijelo koje je imala. Rani kršćani i Židovi su imali upravo ovakvo gledište na značenje identiteta odnosno osobnosti i zato je tjelesno uskrsnuće igralo tako veliku ulogu u njihovim religijama i vizijama zagrobnog života. Preživljavanje , odnosno zagrobni život nije moguć samo odlaskom nečije duše u nebo, jer je identitet osobe direktno vezan uz tijelo osobe. Dakle, zagrobni život je moguć samo fizičkim uskrsnućem. Zato je i Isusovo uskrsnuće toliko važno u ranoj kršćanskoj teologiji.Ako čitamo svetog Pavla uočavamo upravo to, važnost uskrsnuća. Njegovo argumentiranje ide otprilike ovako ” da Isus nije uskrsnut to bi značilo da nema uskrsnuća poslije smrti, ako nema uskrsnuća poslije smrti nema zagrobnog života, ako nema zagrobnog života-u čemu je onda štos ? Koja je svrha ? Čitavo propovjedanje je uzalud i kršćanstvo je besmisleno. ” Ako se mrtvi ne uskrise, onda jedimo i pijmo, jer sutra nas više nema”.Iako, misao da zagrobni život može biti postignut uskrisavanjem mrtvih se suočava sa nekim ozbiljim pitanjima. Većina mrtvih tijela se raspadnu. Dekonfiguriraju se i pretvore u prah. S te strane zagrobni život je moguć samo onima koji su umrli relativno nedavno. Ili za one koji se poput egipatskih faraona mumificiraju. Ali šta ako Bog može uskrsnuti neko tijelo čak i kad se raspadne i ne postoji više ? Kad bi pokupio sve izvorne atome koji su polagano napustili vaše tijelo i rekonfigurirao ih na upravo onaj način na koji su bili posloženi nekad kad ste bili živi,poštujući naravno neke promjene nastale mogućim nesretnim osakaćivanjem tijekom nečijeg života, gubitka kojeg uda i slično… onda bi zagrobni život ponovo bio moguć za sve. Ali, postoji par problema i sa ovakvim konceptom. Prvo, kad se vaš tijelo raspadne, atomi ne ostanu tu gdje ste pokopani, ležući jedni kraj drugih…oni bivaju vraćeni u ekosistem. Ako recimo u blizini ima neko stablo jabuke, i njezini korijeni sežu duboko u tlo i nahrane se nutritivnim vrijednostima vašeg tijela, odnosno vašim atomima i poslije neko naleti i pojede te jabuke, atomi koji su nekad konstituirali vaše tijelo su sad konstitutivni dio te osobe. Uzmimo u obzir da je neko pojeo sve jabuke s tog drveta. Znači , njegovo tijelo sad sadrži sve atome koji su nekad sačinjavali vaše tijelo. I onda taj umre. Šta se tada događa ? Ko dobiva te atome kad dođe dan uskrsnuća? Ako je uskrsnuta osoba samo ona osoba koja ima iste one atome koje je imala kad je umrla, a sad neko drugi ima sve vaše atome-onda Bog logički gledano može uskrsnuti samo jednog od vas. Logički je nemoguće uskrisit oboje. Postoji ograničena količina materije na planetu zemlja. I ona konstantno prolazi kroz ciklus života i smrti. Striktno govoreći, svi atomi koje vaša tijela posjeduju sada su gotovo sigurno atomi koji su nekada pripadali nekim davno umrlim ljudima. Svi dijelimo toliko atoma zajedno, da kad dođe vrijeme uskrsnuća, biti će poptuno nemoguće da svi budu uskrsnuti. Mislim, ne želim zvučati sad kao negativac, ali stvari tako stoje. To je kao kod seta Lego kocaka…kao da želite napraviti svih 5 stvari ili koliko nudi već pojedini set odjednom. Ne možete u isto vrijeme napraviti policijski auto i policijski gliser, jer oboje trebaju vjetrobran.Čak i kad bi Bog nekim čudom uspio učiniti da svatko dobije originalne atome, još uvijek nije sigurno da je osoba rekonstruirana i uskrsnuta ona ista osoba. Pretpostavimo, da neko načini kuću od lego kocaka i ostavi ju u sobi i ode napolje nešto obaviti. Neko od ukućana slučajno ju sruši i kuća se razbije, odnosno kocke se razlete po sobi. Ta ista osoba znajući da ćete biti ljuti, sagradi nanovo kuću, lego po lego, na potpuno isti način na koji ste ju vi napravili, svaki dijelić na upravo isto mjesto na koje ste ga vi postavili.Čovjek se vraća sa kolegom i pokazuje kolegi kuću koju je napravio. Je li to ona ista kuća ? Isti materijal je tu, ista je konfiguracija, čak i isto mjesto gdje je stajala. Sve je isto, ali da li možemo reći da je to ona kuća koju je ON tada napravio ?

O sintetičkom sexu i “be yourself” mantrama

maxresdefault

” Problem koji ja vidim u onlajn dejtingu je da on uvijek automatski uključuje taj aspekt tkzv. self-commodification ( pretvaranja sebe u robu ) i manipulacije sobom. Kada želite nekog upoznati na taj način, morate sebe predstaviti na određeni način, koji je ipak u razlazu s realnošću,stavljajući si i kreirajući si određene kvalitete. Stvarate, zapravo sliku sebe. Fokusirate se na vašu ideju kako bi drugi ljudi trebali doživljavati vas. Ali, to nije način na koji ljubav funkcionira. čak ni na najjednostavnijoj razini. Nikad se ne možete zaljubiti u perfektnu osobu. Mora biti neki sitni, uznemirujući element i upravo i isključivo primjećujući taj element, on vam omogućava da kažete: usprkos tom nedostatku ja volim nju/njega.
Prije određenog broja godina, možda se neko i sjeća, u Europi su velike zvijezde u modelskoj industriji bile Claudia Schiffer i Cindy Crawford. U Francuskoj su tada imali anketu među muškom populacijom: S kime bi radije bili od njih dvije ? Cindy Crawford je pobjedila. Znate zašto ? Zbog madeža na licu. Claudia Schiffer je bila preperfektna. Mora postojati neki sićušni element imperfekcije. Isto tako, jednom davno prilikom boravka u Južnoj Americi, razgovarao sam sa vrlo atraktivnom ženom u kasnim tridesetima, koja mi je rekla kako joj je njen tadašnji ljubavnik, kada ju je prvi put vidio golu, rekao da kad bi izgubila samo 3 ili 4 kilograma, njeno tijelo bilo pefektno. Rekao sam joj – Nipošto nemojte izgubiti ta 3-4 kilograma ! Kada bi doista efektivno izgubila te kilograme,upravo ne bi bila perfektna. Bila bi samo obična. Iluzija perfekcije je stvorena upravo tom ekscesivnošću. Malo ima viška, i daje vam prostor za razmišljanje o tom kako bi perfektna bila da malo smršavi, ali ako oduzmete taj višak, ne dobivate perfekciju. U psihoanalitičkoj teoriji to se naziva -objektivni uzrok želje. Ne objekt želje, jer objekt je željena žena ili muškarac ili šta god treće, već uzrok želje, koji je uvijek povezan s imperfekcijom. I to je ponajveći problem onlajn dejtinga, kako u to uključiti elemente kontingencije. Ne nalazim problem u tome, što mi nismo spontani u onlajn upoznavanju. Mi nikad nismo spontani. Ako postoji ikakva lekcija iz Big Brothera i ostalih rialiti programa je ta da čak i kad smo mi samo mi, u svom privatnom životu, mi zapravo to uvijek glumimo. Glumimo sebe. I to nije loša stvar. Nisam za one glumačko-metodološke fraze: izrazi sebe -budi ono što jesi….Ja mislim da su većina ljudi privatno monstrumi. Ja bi volio živjeti u društvu gdje je dozvoljeno da radiš što hoćeš, samo nemoj izražavati samog sebe previše ! Volim ljude koji znaju kontrolirati sami sebe. Vjerujem u pristojnost i manire. Taj aspekt samokontrole, igranja samog sebe ili stvaranja projekcije samog sebe u društvu, me nimalo ne smeta ako pričamo o onlajn dejtingu.

what-percent-pure-rage-are-you-2-17405-1461362710-15_dblbig

Zamislite, recimo da ja i vi pričamo. Razgovaramo u jednom kulturnom i pristojnom tonu i odjednom se ja iz nekog razloga naljutim na vas, razbjesnim se i eksplodiram. Počnem psovati, koristeći svakojake ružne riječi bla,bla,bla…Neko će sad reći ovako – u normalnom razgovoru ja sam se kontrolirao i onda zbog tijeka razgovora, kad se više nisam mogao kontrolirati, ja sam pukao. Ja kažem ne. Upravo taj moment eksplozije bijesa je utrenirana metoda i struktura ponašanja i ona je umjetna. Primjetio sam, kad se s prijateljima nakon nekog vremena sastanem da bi malo popričali i zabavljali se,moramo najprije proći kroz određeni ritual. Ritual ponižavanja spominjući najgroznije psovke i uvrede, rekao bih ono standardno balkanski – spominjanje mame, ovake i onake i u seksualnom kontekstu. I nakon desetak minuta pričanja takvih prljavština, kažemo si – okej, odali smo počast ružnoći, riješili smo se je i sad  napokon možemo biti što jesmo i razgovarati u finom i pristojnom tonu. To vam dođe kao da imate određenu superego prljavu dužnost ružnog govora koju morate odraditi. Zato sam oduvijek imao duboku simpatiju prema sadomazohističkoj seksualnosti. Sretao sam mnoge sadomazohističke lezbijke i mogu vam reći da nikad nisam sreo finije i kulturnije djevojke ili žene. Kao da su istresle iz sebe svu prljavštinu i odurnost kroz te aktivnosti i kad su na taj način platile počast svom superegu, mogle su si priuštiti sasvim pristojnu i ugodnu konverzaciju.

maxresdefault-1

Gdje smo mi danas sa seksualnošću ? Neko me je negdje pitao da li je romantika još živa danas. Rekao sam – ajmo zamisliti idealnu seksualnu situaciju. Recimo, susretnem neku ženu, privučemo jedno drugo, kažemo si one uobičajene stvari – moj stan ili tvoj stan..I zamisli sad – ona dolazi donoseći svoj plastični penis ili električni dildo, a ja izvadim svoju seks igračku, umjetnu vaginu koju sam kupio u seks šopu. Najnovija stvar na polju seks pomagala, možeš podešavati koliko stišće i koliko brzo se pokreće, da ne ulazimo sad u nepotrebne prljave detalje. Dakle, moja ideja savršenog spoja je sljedeća: sjednemo lagano jedno do drugog, ona stavi svoj dildo u moju umjetnu vaginu, spojimo ih u struju i mašine obavljaju to za nas. Zuje u pozadini, a nas dvoje smo slobodni činiti što nam je volja ! Pijemo čaj, imamo lijep razgovor o filmovima i slično. Platili smo počast našem superegu i sad postoji šansa i za istinsku romansu. Razgovaram s tom ženom jer mi se stvarno sviđa i dok joj sipam čaj naše se ruke slučajno dodirnu, nastavljamo se dodirivati, možda završimo i u krevetu…Ali to više nije onaj uobičajeni opresivni seks, gdje se brineš o performansi. To je sređeno preko glupih mašina. To bi bio idealan seks za mene danas ”

Slavoj Žižek u razgovoru za “Big Think”