Baudrillard o medijima

guy-debord-2

Mnoge neomarksističke teorije kažu da su proizvodne snage i tehnologija obećanje ljudskog ispunjenja a koje je kapitalizam konfiscirao.  Jean Baudrillard kaže: – Ne! Mediji ne prenose primarno vladajuću ideologiju u vidu lažnih poruka upućenih masama. Ideologija se nahodi u samom obliku medija u sklopu društvene podjele koju oni uspostavljaju.

Masovni mediji proizvode ne-komunikaciju.

Baudrillard se vraća simboličkoj razmjeni. Komunikacija je stvarna kada postoji uzajamni prostor za govor i odgovor, te osobna odgovornost i dužnost. U masovnim medijima to ne može postojati, usprkos svim obrascima “transmisije-recepcije” kojima se koriste teoretičari komunikacije. Nikakav odgovor nije moguć.

Pogledajmo teorijski model lingvista Romana Jakobsona(1896-1982):

Odašiljatelj – Poruka – Primatelj

 ( Koder – Poruka – Dekoder )  

Baudrillard tvrdi da su prvi i posljednji pojam umjetno razdvojeni i potom ponovo spojeni. Nema uzajamnog odnosa. Samo jedna osoba komunicira dok druga prima poruku. Nema višeznačnosti, postoji jedino simulacijski model komunikacije. Neko će pitati – “Ali nisu li telefonski pozivi gledatelja, ispitivanja javnog mnijenja (ankete), pisma urednicima primjeri uzajamnosti ?” . Ne. To je jednostavno reverzibilnost. Primatelj sada šalje poruke. Ali to još nipošto nije neposredan odgovor. ” A internet ?”. Samo još brža inačica ne-komunikacije.

images

 

“Znači li to da u medijima nema nikakve mogućnosti oslobođenja ?”  Nema.  Pogledajte svibanj ’68. u Francuskoj. Lanac masovnih medija reagirao je i odašiljao revolucionarne poruke. Ali, forma je medija činila sadržaj apstraktnim i univerzalnim. Štrajk se prošrio u sve krajeve Francuske kao model djelovanja sa samo jednim značenjem. To nije bio živ, spontani štrajk stvarnog života. Danas medij nije poruka, on je model. Preobraženi u medijske modele ( poput vijesti ), simboli otpora bili su osujećeni. Više ne nastaju subverzivna djelovanja poput štrajkova, osim u funkciji njihova reproduciranja. Recipročnost – stvarna komunikacija a ne kodovi – dogodit će se jedino kad se unište mediji.

Ljudi prvi put upoznaju svoje susjede kad promatraju kako im stan gori.

Baudrillard u tekstu Rekvijem za medije tvrdi da ne postoji teorija medija.Niti bilo kakva istina – što je medij bliže prividnoj stvarnosti, to je ona manje stvarna.

Što je sa sadržajem medija ? Uzmimo primjer reklamiranja. Reklame nas ne varaju i ne lažu nam. One su iznad toga, zbog toga što njihove tvrdnje nisu ni istinite ni lažne. Bilo bi nemoguće procjeniti njihovu točnost, budući da ne potječu iz stvarnosti. Reklamiranje je vlastita istina – proročanstvo koje vodi samoispunjenju. To je jedina realnost našeg vremena!

 

 

Iz knjige ” Baudrillard za početnike “  Chrisa Horrocksa i Zorana Jevtića.

Jedna misao o “Baudrillard o medijima

  1. Ah ta “Baudrillardova pustinja” na koji su mi ukazao upravo ti, brate Caninho, kao da se raširila i tvojim blogom… 🙂 Znam da joj ne možemo umaći, ali mislim da o njoj i dalje možemo pisati – bez uljepšavanja. Ili kako reče još jedan naš brat po mlijeku – ako ništa, ljudsko dostojanstvo ili veličina je sadržana u njegovim mislima… Pogađaš tko? Sunarodnjak mu – Blaise Pascal….

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s